Invazivne biljke u Posavini

Predavanje o invazivnim vrstama koje su na našem području organizirali su Ministarstvo prometa, veza i zaštite okoliša u suradnji sa raznim stručnjacima iz različitih područja, a sve u cilju osvješćivanja važnosti i našeg pojedinačnog utjecaja u borbi protiv invazivnih vrsta. 
Invazivne biljne vrste su unesene iz drugih područja i nisu prirodno prisutne na lokalnom području, šire se velikom brzinom, te na taj način potiskuju autohtone biljne vrste, uzrokuju štete u poljoprivredi, šumarstvu, a uvelike i zdravlju ljudi (sve veći broj alergičara). 
Najčešće vrste su: ambrozija (Ambrosia artemisifolia L.), divlji bagrem (Amorpha fruticosa L.), žljezdasti pajasen (Ailanthus altissima), američki javor (Acer negundo L.), cigansko perje (Asclepias syriaca L.), divlja tikvica (Echinocystis lobata), jednogodišnja krasolika (Erigeron annuus), japanski dvornik (Reynoturia japonica), divlji sirak (Sorghum halepense), kanadska zlatnica (Solidago gigantea), konjska repica (Erigeron canadensis L.), čičak (Xanthium orientale L.), bagrem (Robinia pseudoacacia L.), divlji suncokret (Helianthus tuberosus L.).
Načini suzbijanja su mehanički (čupanje, košenje, pravilna obrada tla u poljoprivredi) i kemijski (najčešće upotreba preparata na bazi glifosata- ali njegova dugoročna upotreba izaziva kancerogena djelovanja kod ljudi, stoga se njegova primjena ne preporučava).
Prisutne su i vrste koje do sada nisu postojale na našem području kao npr. palmerov šćir (Amaranthus palmeri). Za sada je utvrđen uz vodotokove, ali budući da se razmnožava sjemenom brzo će se proširiti. Uz ostale veliki problem predstavljaju i klimatske promjene koje pogoduju razvoju novih invazivnih vrsta do sada ne zabilježenih kod nas, te ni upotreba glifosata neće biti učinkovita na njih. Moramo se svi skupa kontinuirano educirati kako bi na vrijeme uspjeli djelovati i smanjiti negativne posljedice širenja invazivnih vrsta.