Zelena gnojidba

Zelena gnojidba podrazumijeva alternativu stajskom gnoju, komponenti koja popravlja fizikalno kemijska svojstva tla. Obzirom na pad stočarske proizvodnje, smanjena je i primjena stajskog gnojiva, što se može primijetiti na smanjenom sadržaja humusa u tlu. Humus pozitivno utiče na biološke, fizikalne i kemijske osobine tla, te intenzivna proizvodnja u velikoj mjeri ovisi o njegovom sadržaju u tlu. 
Sjetvom selektiranih biljaka, njihovim zaoravanjem tijekom vegetacije, te u konačnici njihovog razlaganja u velikoj mjeri se povećava sadržaj humusa u tlu. Sam odabir smjese biljaka ovisi o nekoliko faktora, položaju tla, predkulturi, kulturi koja će se sijati, te metodama obrade zemljišta. Radi se većinom o djetelinama, faceliji, lanu, mungu, grahoricama, uljanoj rotkvi, raži, heljdi, gorušici itd.
Termin sjetve ovisi o smjesi bilja, a on se odvija od lipnja, pa sve do kolovoza. Obzirom da se radi o sitnom sjemenu poželjno je prethodno pripremiti tlo, te samu sjetvu obaviti sijačicama za strna žita na dubinu 2-5cm. 
Cilj zelene gnojidbe je razviti veću količinu vegetativne mase, stoga je preporuka u jesen prije samoga zaoravanja obaviti malčiranje (usitnjavanje zelene mase), kako bi se ubrzao proces razgradnje. Malčiranje obaviti u vrijeme cvatnje, zato što biljka u tom periodu ima najviše hranjivih tvari, odnosno prije formiranja sjemena kako bi se spriječilo širenje nepoželjnih biljaka. Zelena gnojidba kroz povećanje humusa, nameće se kao mjera ublažavanja ekstremnih proizvodnih godina, sprečava daljnju degradaciju tla, te pojeftinjuje samu proizvodnju.