Nezara viridula-zelena smrdljiva stjenica

Unazad nekoliko godina na području Županije Posavske zelena smrdljiva stjenica pravi sve veće probleme kako na povrtlarskim, ratarskim kulturama, pa tako i u voćarstvu. Glavni razlog masovne pojave su klimatske promjene i iznimno visoke temperature.

Prezime obično odrasle jedinke na skrovitim mjestima, a u proljeće izlaze i prelaze na usjeve. Godišnje razvijaju do 5 generacija, ličinke imaju 5 razvojnih stadija, a prvi stadij se ne hrani. Štete pričinjavaju ličinke od 2 stadija razvoja i odrasli sisanjem sokova.

Na rajčicama pravi štete sisanjem sokova iz plodova ostavljajući svijetlo žute ili blijede točke na mjestu uboda, što uzrokuje neravnomjerno sazrijevanje plodova, te tako gube tržišnu vrijednost.

Soja je trenutno u najosjetljivijoj fazi napada smrdljivog martina, odnosno u fazi formiranja mahuna do punog nalijevanja zrna. Stjenice sišu sokove iz mahuna i mladih zrna ostavljajući oštećena, smežurana i djelomično razvijana zrna, što uzrokuje prerano dozrijevanje mahuna, te samim tim i smanjen prinos.

Također, uočena je na klipovima kukuruza, sisajući sokove iz svilenih niti i mladih zrna. Na mladim zrnima se uočavaju ubodi i promjena boje zrna, što dovodi do lokalnih isušivanja i stvrdnjavanja zrna.

U komunikaciji sa poljoprivrednim proizvođačima saznajemo da štete prave i na jabukama. Najveće štete prave na voćnjacima u blizini površina pod sojom. Kad soja završi vegetaciju stjenice prelaze na jabuke, te prave ubode na pokožici jabuka i plodovi gube estetsku, a samim time i tržišnu vrijednost.

Obzirom da je štetnik uočen na svim kulturama, preporuka poljoprivrednim proizvođačima da u narednoj vegetaciji na vrijeme krenu s tretiranjem da se izbjegne masovna pojava, posebno što štete mogu biti značajne i uvelike utjecati na kvalitetu i prinos kultura. U suzbijanju ovog štetnika učinkovito su se pokazala sredstva na bazi aktivne tvari klorantraniliprol i lambda-cihalotrin, deltametrin.