Zabrana paljenja strništa

Obilaskom terena  uočeno je da neki od poljoprivrednih proizvođača spaljuju strništa. Spaljivanje žetvenih ostataka najlošiji je mogući odabir. Naime, paljenjem žetvenih ostataka ugrožava se mikroflora i fauna u dijelu oraničnog sloja te se na taj način gubi potencijalna organska masa (5 do 7 tona organske mase po hektaru). Paljenjem strništa se stvaraju visoke temperature, koje ubijaju i uništavaju korisne mikroorganizme u zemljištu. U ovom slučaju stradaju i kišne gliste koje su veoma bitne za stvaranje humusa. Paljenje strništa je zakonom zabranjeno, a ima niz nepoželjnih posljedica kao što su: ugrožavanje ljudskih života i imovine, uništavanje mikroflore i faune, ugrožavanje divljači, zagađenje okoliša dimom i sl.

Preporuka poljoprivrednim proizvođačima je zaoravanje biljnih ostataka, odnosno da obave prašenje strništa. Najčešći korovi u strništima su Ambrosia artemisiifolia - ambrozija, Abutilon theophrasti - teofrastov mračnjak, Sorghum halepense – divlji sirak, Chenopodium album – bijela loboda, Amaranthus retroflexus – oštrodlakavi šćir, Convolvulus arvensis – poljski slak i dr. Zaoravanjem se poboljšava vodni režim zemljišta, uništavaju korovi, stvara se rastresit sloj na površini oranice, a on sprječava isparavanje vlage. Jedna od prednosti prašenja strništa je i aktivacija sjemenki korova iz plitkog oraničnog sloja tla na klijanje koji se kasnije suzbijaju u osnovnoj obradi, te se pojačava rad mikroorganizama.